14. октобар 2017.

Religija ili vera


Dva pojma, dve reči koje čujemo skoro svaki dan. Religija je tema o kojoj se dosta govori ovih dana. I ljudi koji se izjašnjavaju kao nevernici često govore o religiji. Ako ni zbog čega drugog, onda kao o uzroku mnogih današnjih ratova.

To je razlog što pišem ovu kratku belešku.

Dakle kako bi definisali religiju?
Sama reč religija znači prekrivanje, teološki i doktrinarno to bi mogli vezati i za ono što se dogodilo u Edenskom vrtu. Adam i Eva, nakon učinjenog greha prekrili su svoju golotinju smokvinim lišćem. To je prva stvar koju su dva nesrećna ljudska biće učinili kada su shvatili da su grešni i odvojeni od Boga.

I to je ono što religija jeste. Pokušaj čoveka da pomogne sebi. U dubini svog srca znamo da smo grešnici, da smo odvojeni od Boga, da smo nesrećni ljudi osuđeni na smrt. Znamo da postoji Bog, i želimo da uradimo nešto, bilo šta da bi sebe opravdali u njegovom prisustvu. I to je tačno ono što religija jeste. Trud, veliki ili mali, ali trud čoveka da pomogne sam sebi.

I zaista je čudno da su Adma i Eva prekrili svoju golotinju smokvinim lišćem. Ne znamo zašto je baš lišće bilo njihov izbor, o čemu su razmišljali kada su doneli takvu odluku, ali to je bilo njihov izbor. Znali su da su uvredili, razočarali Boga, da sledi neumitna kazna, da dolazi sud Božiji i zbog nekog samo njima znanog razloga, nadali su se da će on biti manje ljut, manje razočaran i konačno manje strog prema njima.

Možda su se za nijansu bolje osećali tako obučeni i tako prekriveni, ali nisu sa mirom čekali Božiji dolazak te večeri u Edenski vrt. Tresli su se od straha i tražili opravdanja. Šta reći da bi sebe opravdali.

Mi koji čitamo Bibliju i verujemo, znamo šta su rekli. Prebacivali su odgovornost na nekog drugog. Adam na Evu, Eva na zmiju. I svi su bili u pravu, ali ni za jedno od njih to nije bilo opravdanje.

Eto to je religija i sav njen domet. Danas, ovog  jutra dok pišem, pokušavam se setiti šta sve ljudi danas rade da bi opravdali sebe. Mnogo toga. Pre svega idu u crkve i pripadaju njima. Oni revnosniji poste, mole se, trude se da žive pobožan život, neki odlaze u manastire i samostane,  jer misle da tako ugađaju Bogu. Oni najekstremniji ubijaju u ime religije.

A vera? Kako bi nju definisali i u čemu je razlika između nje i religije?

Jednostavno rečeno, vera nije ono što mi radimo da bi sebe opravdali. Vera se temelji na onom što je Bog uradio za nas. Kada shvatimo da ništa ne možemo učiniti za sebe i svoje spasenje, kada prihvatimo činjenicu da smo slabi, grešni i nemoćni, tada shvatamo da je spasenje nešto što nije delo čoveka. Spasenje je ono što je Bog uradio za nas.

Jednoga dana rodilo se dete u Izraelu. Došao je spasitelj, Bog je pohodio svoj narod. Došao je Gospod Isus Hrist. Došao među ljude koji su se vekovima trudili da žive po pravilima i zapovestima. Došao je među svoj najreligiozniji narod na svetu. Došao je On zato što oni sami sebi nisu mogli pomoći.

Živeo je među njima i umro za njih. Umirući, spasao je svoje ljude. Njegovim ranama izlečio je bolesnike. Uradio je za nas ono što mi nikada nismo mogli uraditi sami za sebe. I to je vera, vera zna da čovek sam sebi ne može pomoći. Vera zna da trud ne donosi spasenje. Vera zna, spasenje je Gospodnji dar. Vera je zahvalna zbog onog što je Gospod Isus Hrist uradio za nas. Vera daje slavu Bogu. Vera je ponizna, tiha, krotka i zahvalna. Vera isključuje svaki ponos, jer niko od nas, ni oni, ni vi, ni ja, nismo mogli ništa uraditi da bi sebi pomogli.

Religija uvek poziva ljude na odricanje, na poštovanje pravila, na trud. U svojim ekstremnim oblicima u današnjem dobu, neke od tih religija navode i motivišu ljude i na zločine.

Vera je tiha i ponizna i kaže, grešni čoveče shvati, sve što možeš svojim trudom učiniti nije pred Gospodom ništa drugo do nečista haljina.

Vera zato uči čoveka i kaže, grešni čoveče, spusti svoju glavu ka zemlji, pogledaj u prašinu od koje si načinjen, ne očajavaj, prihvati Isusa Hrista kao svoga spasitelja i veruj, samo i jedino veruj. Jer ono što je tebi bilo nemoguće, kao čoveku, uradio je Bog za tebe, spasio te. Spašen si. A šta očekuje od tebe? I ovoga jutra kao i uvek, da se toga setiš, nikada ne zaboraviš, i da dok si ovde na zemlji kažeš jedno jednostavno hvala.
Dragomir Despot

12. јун 2017.

Znaci, sila i potvrđenje



Jednom je Isus rekao; pojaviće se lažni proroci u svetu, koji će pokazati velike znake i čudesa, ne bi li prevarili izabrane ako je to moguće.
Koga to zanima neka pogleda u Mateju 24 poglavlje, takodje stih 24.
Tamo je to. 

Mi živimo u jedno opasno vreme. Nazovimo ga vreme prevare. Ali šta je Gospod rekao? Izaći će lažne mesije, lažni pomazanici, dakle, koji će prikazati velike znake i čudesa ne bi li prevarili i same izabrane.
Uh, o izboru od Boga, koliko nas to veruje, skoro niko. Ali Isus ima izabrane ljude koje je on birao, ne ja ili vi, već On sam. Možda bi moj izbor bio drugačiji, i vaš takođe, ali On ima svoj izbor. On ima svoje izabranike, koje bira po svojoj volji i naravno, svojim kriterijumima. Pa tako Jakova je voleo, Ezava mrzeo, njegova odluka. Takođe ne želi ni mnoge od onih koji traže i trude se, već daje milost onima kojima On to želi. 

Ali ovi izabrani su mete u zadnja vremena. Jer dolaze lažni pomazanici i proroci i koji pri tom prikazuju velike znake i čudesa.
A sada, pogledajmo naše vreme, koliko smo mi žedni i gladni čuda. Gotovo sve denominacije padaju na to. Brate, Bog će nas pohoditi, brate Bog će lečiti bolesne u našoj sredini, brate mi ćemo prorokovati, brate mi ćemo činiti čudesa, brate vratiće se evanđeoski dani na zemlju. Brate Bog je veliki.Mi imamo čak i denomiacije koje sve što imaju od svog iskustva i težnji stavljaju na silu i čuda. 

Prijatelji moji, ja verujem da Bog leči bolesne, ja sam izlečen od astme. Ja znam da je On veliki lekar koji leči sve naše bolesti.Ali, šta naši fejtovci rade, oni uzimaju jedan deo Božije Reči i propovedaju je ljudima. I naravno čuda se dešavaju jer Gospod uvek stoji iza svoje Reči. 
Kada vi propovedate da je Bog lekar On će to potvrditi. ALI ON POTVRDJUJE SEBE, NE VAS!
Vi možete propovedati izlečenje i završiti van Boga i spasenja u paklu.
Da li ste znali to? 

Isus je rekao u taj dan mnogi će mi reći NISMO LI GOSPODE, U TVOJE IME PROROKOVALI, U TVOJE IME ČUDESA MNOGA ČINILI, ĐAVOLE TERALI. JA ĆU IM REĆI; IDITE OD MENE PROKLETI JER VAS NIKADA NISAM UPOZNAO.
I šta na ovo kažu naši fejtovci? Oni ćute naravno, kao da se to ne odnosi na njih. Mada se odnosi na većinu njih.
Kada bi ovo shvatili, čuda i to što neku službu prate čuda, ne znači da je Bog potvrđuje. 

Mi kažemo, ako toga brata prate znaci i čudesa on je potvrdjen od Boga.
To nije tako. Bog ima druge načine da potvrdi svoje glasnike, proroke, propovednike. 

Da li ste se pitali zašto su ljudi bili privučeni Jovanu Krstitelju?
On nije pokazao ni jedan znak, ni jedno čudo. Pa ipak učenici su ga sledili i Isus je rekao da je on najveći od rođenih od žena, koji je ispunjen Svetim Duhom još u utrobi svoje majke.
Sta ih je privuklo? On je bio prorok, a kako su to znali?
Mojsije je rekao, JA ĆU SE OBJAVITI LJUDIMA U SNOVIMA I VIZIJAMA I AKO TAJ PROROK KAŽE NEŠTO I TO SE DESI ONDA GA SLUŠAJTE, AKO SE TO NE DESI ONDA GA NEMOJTE SLUŠATI.
Kako je ovo divan princip, prorok je potvrđen da je Božiji sluga time što GOVORI U IME GOSPODNJE I TO SE UVEK DESI!
Tada imate obavezu da ga slušate.
Tada on govori Božije misli, i to je nepobitan dokaz.
Ne čuda, ne znaci, već ispunjena proroštva.
I to je to, Jovan Krstitelj je govorio proroštva u Božije ime i to se desilo. I to je privuklo pažnju učenika, a čuda u toj službi čak nije ni bilo.

A mi danas želimo da kažemo, ako imamo izlečenja na našim službama, to je dokaz da smo spašeni i da je Bog sa nama.
Ne nije. Ni najmanje.
D.D.

Dubina doziva dubinu