14. октобар 2017.

Religija ili vera


Dva pojma, dve reči koje čujemo skoro svaki dan. Religija je tema o kojoj se dosta govori ovih dana. I ljudi koji se izjašnjavaju kao nevernici često govore o religiji. Ako ni zbog čega drugog, onda kao o uzroku mnogih današnjih ratova.

To je razlog što pišem ovu kratku belešku.

Dakle kako bi definisali religiju?
Sama reč religija znači prekrivanje, teološki i doktrinarno to bi mogli vezati i za ono što se dogodilo u Edenskom vrtu. Adam i Eva, nakon učinjenog greha prekrili su svoju golotinju smokvinim lišćem. To je prva stvar koju su dva nesrećna ljudska biće učinili kada su shvatili da su grešni i odvojeni od Boga.

I to je ono što religija jeste. Pokušaj čoveka da pomogne sebi. U dubini svog srca znamo da smo grešnici, da smo odvojeni od Boga, da smo nesrećni ljudi osuđeni na smrt. Znamo da postoji Bog, i želimo da uradimo nešto, bilo šta da bi sebe opravdali u njegovom prisustvu. I to je tačno ono što religija jeste. Trud, veliki ili mali, ali trud čoveka da pomogne sam sebi.

I zaista je čudno da su Adma i Eva prekrili svoju golotinju smokvinim lišćem. Ne znamo zašto je baš lišće bilo njihov izbor, o čemu su razmišljali kada su doneli takvu odluku, ali to je bilo njihov izbor. Znali su da su uvredili, razočarali Boga, da sledi neumitna kazna, da dolazi sud Božiji i zbog nekog samo njima znanog razloga, nadali su se da će on biti manje ljut, manje razočaran i konačno manje strog prema njima.

Možda su se za nijansu bolje osećali tako obučeni i tako prekriveni, ali nisu sa mirom čekali Božiji dolazak te večeri u Edenski vrt. Tresli su se od straha i tražili opravdanja. Šta reći da bi sebe opravdali.

Mi koji čitamo Bibliju i verujemo, znamo šta su rekli. Prebacivali su odgovornost na nekog drugog. Adam na Evu, Eva na zmiju. I svi su bili u pravu, ali ni za jedno od njih to nije bilo opravdanje.

Eto to je religija i sav njen domet. Danas, ovog  jutra dok pišem, pokušavam se setiti šta sve ljudi danas rade da bi opravdali sebe. Mnogo toga. Pre svega idu u crkve i pripadaju njima. Oni revnosniji poste, mole se, trude se da žive pobožan život, neki odlaze u manastire i samostane,  jer misle da tako ugađaju Bogu. Oni najekstremniji ubijaju u ime religije.

A vera? Kako bi nju definisali i u čemu je razlika između nje i religije?

Jednostavno rečeno, vera nije ono što mi radimo da bi sebe opravdali. Vera se temelji na onom što je Bog uradio za nas. Kada shvatimo da ništa ne možemo učiniti za sebe i svoje spasenje, kada prihvatimo činjenicu da smo slabi, grešni i nemoćni, tada shvatamo da je spasenje nešto što nije delo čoveka. Spasenje je ono što je Bog uradio za nas.

Jednoga dana rodilo se dete u Izraelu. Došao je spasitelj, Bog je pohodio svoj narod. Došao je Gospod Isus Hrist. Došao među ljude koji su se vekovima trudili da žive po pravilima i zapovestima. Došao je među svoj najreligiozniji narod na svetu. Došao je On zato što oni sami sebi nisu mogli pomoći.

Živeo je među njima i umro za njih. Umirući, spasao je svoje ljude. Njegovim ranama izlečio je bolesnike. Uradio je za nas ono što mi nikada nismo mogli uraditi sami za sebe. I to je vera, vera zna da čovek sam sebi ne može pomoći. Vera zna da trud ne donosi spasenje. Vera zna, spasenje je Gospodnji dar. Vera je zahvalna zbog onog što je Gospod Isus Hrist uradio za nas. Vera daje slavu Bogu. Vera je ponizna, tiha, krotka i zahvalna. Vera isključuje svaki ponos, jer niko od nas, ni oni, ni vi, ni ja, nismo mogli ništa uraditi da bi sebi pomogli.

Religija uvek poziva ljude na odricanje, na poštovanje pravila, na trud. U svojim ekstremnim oblicima u današnjem dobu, neke od tih religija navode i motivišu ljude i na zločine.

Vera je tiha i ponizna i kaže, grešni čoveče shvati, sve što možeš svojim trudom učiniti nije pred Gospodom ništa drugo do nečista haljina.

Vera zato uči čoveka i kaže, grešni čoveče, spusti svoju glavu ka zemlji, pogledaj u prašinu od koje si načinjen, ne očajavaj, prihvati Isusa Hrista kao svoga spasitelja i veruj, samo i jedino veruj. Jer ono što je tebi bilo nemoguće, kao čoveku, uradio je Bog za tebe, spasio te. Spašen si. A šta očekuje od tebe? I ovoga jutra kao i uvek, da se toga setiš, nikada ne zaboraviš, i da dok si ovde na zemlji kažeš jedno jednostavno hvala.
Dragomir Despot

Нема коментара:

Dubina doziva dubinu